Riba u norveškim izrazima i božićnim rernama

 Piše: Jelena Vojinović

Promotivni spot Norveške centralne banke iz 2017. u cilju reklamiranja redizajnirane novčanice od 200 kruna čije lice otada krasi zanosan profil opštevoljene nacionalne ribe, bakalara, jeste autoironična oda ljubavi ove nacije prema ribi kao hrani, konceptu i simbolu. Ta posvećenost, apsurdno krunisana i ovjekovječena pomenutim putem, svakako je prisutna u gotovo svim sferama norveškog života, od očiglednog simboličnog statusa u kuhinji do daleko suptilnijeg izraza u jeziku u vidu formulaičnih izraza i poslovica. U daljem tekstu ćemo pokušati da damo pregled najtipičnijih primjera u upravo ovim dvijema oblastima, sa posebnim fokusom na svečani duh predstojećih praznika u okviru prvopomenute.

„Bakalar je naš prijatelj, a sad odjednom vrijedi 200 kruna!“

bakalar

U redu je da vam riba padne u pepeo, ali nemojte da vam nešto padne u ribu

Lutefisk iliti riba u cijeđi je vjerovatno najupečatljivije jelo na ovoj listi. Sa nacionalnim ponosom tj. bakalarom kao glavnim sastojkom i načinom pripreme tipičnim za hladne goleti sa oskudnim izborom po pitanju pripremanja i konzerviranja hrane, ovo je vjerovatno najnorveškije božićno jelo. Njegovo mitsko porijeklo seže još do vremena vikinga. Legenda kaže da je nastalo nakon što je jednom grom udario u skladište usoljenog bakalara, zbog čega je isto izgorelo, a riba ostala da leži u pepelu kasnije natopljenim kišom. S obzirom na pomenutu oskudnost, ništa se nije bacalo – pa ni riba iz pepela. Umjesto toga, detaljno je oprana čistom vodom, iz koje je tako rođeno jedno od najtipičnijih božićnih jela. Današnji način pripreme nije značajno drugačiji; bitno je samo napomenuti da je riba nakon što odstoji u cijeđi otrovna, tako da, ako je ne ostavite nakon toga da odstoji u hladnoj vodi, pade sve u ribu!

lutefisk

Ne mogu svi da budu losos; poneko mora da bude i pastrmka

Moglo bi se reći da je losos drugi najluksuzniji izvozni artikal iz Norveške (odmah posle nafte). Značenje navedene izreke je prilično transparentno, te nam jasno stavlja do znanja koliko poseban status baš ova riba ima, pa čak i u državi gdje su riba i krompir tradicionalno gotovo jedini prehrambeni resursi kojih ima u izobilju. S obzirom na to da je služenje lososa tokom božićnih praznika mlad, a i ne toliko rasprostranjen običaj, još uvijek nema tipičnog načina pripreme u baš ove svrhe, pa se na božićnim trpezama može naći u raznim oblicima: dimljen, usoljen, sušen ili najčešće pečen sa malo luka, limuna, peršuna i bijelog vina.

losos i pastrmka

Nikad se ne zna, reče dječak dok je pecao u lavoru

Ako biste se, međutim, opredijelili za drugu gorepomenutu morsku varijantu tj. pastrmku, a pritom želite svoj izbor da iskombinujete sa optimističnom i potencijalno ironičnom porukom navedene poslovice o tome kako se treba nadati da je i u lošim situacijama moguće naći nešto dobro, optimistično zaronite i u miomiris još jednog tradicionalnog norveškog jela po imenu rakfisk, gdje å rake znači grebati, što se najvjerovatnije odnosi na osjećaj koji imate u ustima dok ga jedete. A i u nosu. Priprema se najčešće od pastrmke, koja se fermentiše od par mjeseci do godinu dana, nakon čega se jede sirova. Ukus i miris ovog jela su toliko specifični da se gotovo nezaobilazno gase pivom ili akvavitom (norveškim žestokim pićem od krompira).

pecati u lavoru

Koliko kisjelih haringi?

Haringa je jedna od najrasprostranjenijih riba u Norveškoj i njome se uveliko trgovalo još od davnina. U vrijeme kada se trgovina odvijala razmjenom dobara, haringa je u Norveškoj često funkcionisala kao sredstvo plaćanja, što bi objasnilo činjenicu da je našem izrazu „ne vrijediti ni prebijene pare“ analogan norveški izraz „ne vrijediti ni dvije kisjele haringe“. Kisjela haringa je, međutim, nezaobilazan dio božićnog doručka, užine ili večere i najčešće se služi u vidu jednostanog namaza (pålegg) na parčetu hljeba.kisele haringe

„Ne uzimaj sve za dobru ribu!“, definitivno su riječi kojima se treba voditi kroz život – kako na pijaci, gdje treba dobro ispitati ribu prije nego što je kupimo i počnemo s pripremama za praznike, tako i u apstraktnijim životnim situacijama gdje se moramo sjetiti da ne treba vjerovati svemu što vidimo i čujemo. Uz sve ove norveške mudrosti i specijalitete, sigurni smo da ćete i ovog Božića i duhom i tijelom biti zdravi kao riba.


32293590 2113187965562146 6437878925543604224 o

Jelena Vojinović je prevalila dug put od Podgorice do Beograda kako bi u njemu studirala norveški jezik, iako je njena prva skandinavska ljubav zapravo islandski. Pored toga, govori još pokoji jezik, strastveni je ljubitelj iščašenih filmova i svega plavog, i u svakom trenutku je spremna da vam objasni teoriju o liminalnim prostorima, koju će, kako obećava, jednog dana progurati u širu akademsku javnost. Uvijek je možete podmititi hranom. Svojim velikim uspjehom smatra činjenicu da je prijatelje Norvežane naučila čarima dijeljenja, prijateljskog fizičkog kontakta i politički nekorektnih šala, a za uzvrat shvatila značaj šetnje, kusovanja i rezača za sir. Prijatelji Norvežani su o njoj rekli: „Uprkos tvojim neumjesnim primjedbama, drskim komentarima i uvredljivim opaskama, na čudesan način te je lako zavoljeti.“ „Iskrena si i otvorena, što nije uobičajeno ovdje u Norveškoj – ali uvijek s ljubavlju.“ 
„Govoriš mnogo glasno, a smiješ se još glasnije.“

 

Realizaciju projekta "Nordijska čitaonica" finansijski je podržala ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu www.norveska.org.rs