#Ostanikodkuće i gledaj norveške filmove – evo preporuka!

 Priredila: Jelena Vojinović

Insomnia (1997) – Erik Šoldbjerg

xCgylfq4BZGtvh03BJVKR3mTt2Y

(izvor: www.google.org)


Najrekurentniji glumac protagonista norveških filmova, Šveđanin Stelan Skošgor, otjelotvoruje glavnog (anti)heroja Šoldbjergovog prvog cjelovečernjeg ostvarenja – detektiva Engstrema poslatog u Tromse, koji se nalazi iznad polarnog kruga, radi rješavanja slučaja ubistva. Ono što ovom filmu daje naročit ton je njegov vremenski okvir koji je smešten u doba polarnog dana tj. doba kada se sunce u predjelima iznad sjevernog polarnika ne spušta ispod linije horizonta.
Stoga, koliko god premisa zvučala tipski, film je u stvari psihološka studija karaktera pod velom noir filma (franc. mračan) sa podlogom beskrajne, hladne svjetlosti polarnog dana, gdje je spoljašnji konflikt tek izraz unutrašnjeg. Engstremova tragička greška kroz cijeli film prožima kako njegove misli, tako i njegova djelanja, čija je dezorijentisanost i pomahnitalost potpomognuta neumitnom svjetlošću od koje, kao ni od greške, ne može pobjeći čak ni u san.
Paleta ispranih boja, uvijenih pride u maglu i nesnosno polarno sunce čine ovaj film i vizuelnom poslasticom za sve ljubitelje tipične skandinavske filmske atmosfere.
Zanimljiva je i činjenica da je ovaj film dovoljno zaintrigirao i američkog reditelja Kristofera Nolana, da je on 2002. godine napravio rimejk sa Al Paćinom i Robinom Vilijamsom, ali mi svakako preporučujemo orginal.

Salmer fra kjøkkenet (2003) – Bent Hamer

kuhinjskeprice

(izvor: www.google.org)


„Kuhinjske priče“ je zacijelo jedan od najkušli norveških filmova, zadržavajući pritom svojstveni skandinavski minimalizam i u scenariju i u kadru. Hamer je navodno inspiraciju za ovaj film crpio iz iznenađujuće stručnih posleratnih istraživanja švedskih naučnika o efikasnosti domaćice u kuhinji zarad što pogodnije modernizacije domaćinstva. Igrajući se mišlju o sprovođenju istog istraživanja nad muškarcima, snimio je komediju „Kuhinjske priče“, smještajući je u blizak vremenski okvir tj. u pedesete godine 20. veka.
Stariji zemljoradnik Isak nevoljno prima švedskog istraživača Folkea u svoj samački dom, gdje se ovaj smješta u svoju apsurdno visoku stolicu koja treba da garantuje nužnu profesionalnu distancu između posmatrača i posmatranog i počinje da bilježi Isakova kretanja. Isak, ne želeći da bude posmatran, smišlja razne načine da Folkeu oteža posao.
Glavna čar ovog filma je njegova ćutnja – prećutne misli i osjećanja, prećutan razvoj odnosa ova dva muškarca, pa i prećutan, a vizuelni humor (kog ne manjka) čine da svaka izgovorena riječ bude posebno na cijeni. Tako film s vještom suptilnošću i umjerenošću obrađuje svoje slojevite teme – posleratno stanje na Sjeveru, odnos Norveške i Švedske, (be)smisao izučavanja čoveka, potreba za interakcijom, no naposletku ostavljajući gledaoca s osjećanjem sjete i čudnovatog zadovoljstva.

 

Oslo, 31. august (2011) – Joakim Trir

1556807757 1292344227 oslo 31 go avgusta cover

(izvor: www.imdb.com)



Fon Trirov dalek rođak i porodično i kinematografski, Joakim Trir, donosi nam ovaj film koji je na Međunarodnom filmskom festivalu u Stokholmu opisan kao „savršeno naslikan portret jedne generacije.“
Kao što naslov sažima, poštujući aristotelovska tri jedinstva, film prati tridesetogodišnjeg Andeša, heroinskog zavisnika na rehabilitaciji, tokom jednog njegovog dana van rehabilitacionog centra. U jednoj od uvodnih scena filma vidimo kako Andeš krajnje nenametljivo puni svoje džepove kamenjem i ulazi u jezero. Ovaj neuspjeli pokušaj udara temelj tonu ostatka filma, koji je ujedno izlet kroz kasnim ljetom osvijetljene ulice Osla i kroz zamršene i nejasnom čežnjom označene ulice Andešovog uma, potaknutom srijetanjem poznatih i nepoznatih lica, sjećanjem na ono što je bilo i shvatanjem onoga što ne može biti.
Andešova patnja je nijema – on se ne slama i ne plače, već je pokazuje tek u rubovima svojih riječi i u svom pogledu. Shvata da se život nastavio i bez njega, a gledalac zajedno sa njim tiho pokušava da shvati da li je vrijedno sustizati ga.

Ako ste već gledali neke od ovih filmova, napišite nam svoje utiske!


32293590 2113187965562146 6437878925543604224 oJelena Vojinović je prevalila dug put od Podgorice do Beograda kako bi u njemu studirala norveški jezik, iako je njena prva skandinavska ljubav zapravo islandski. Pored toga, govori još pokoji jezik, strastveni je ljubitelj iščašenih filmova i svega plavog, i u svakom trenutku je spremna da vam objasni teoriju o liminalnim prostorima, koju će, kako obećava, jednog dana progurati u širu akademsku javnost. Uvijek je možete podmititi hranom. Svojim velikim uspjehom smatra činjenicu da je prijatelje Norvežane naučila čarima dijeljenja, prijateljskog fizičkog kontakta i politički nekorektnih šala, a za uzvrat shvatila značaj šetnje, kusovanja i rezača za sir. Prijatelji Norvežani su o njoj rekli: „Uprkos tvojim neumjesnim primjedbama, drskim komentarima i uvredljivim opaskama, na čudesan način te je lako zavoljeti.“ „Iskrena si i otvorena, što nije uobičajeno ovdje u Norveškoj – ali uvijek s ljubavlju.“
„Govoriš mnogo glasno, a smiješ se još glasnije.“

Realizaciju projekta "Nordijska čitaonica" finansijski je podržala ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu www.norveska.org.rs